Na ladanju

Nažalost, odmor je završio i vratio sam se na ovaj užareni zagrebački asfalt. Baterije su napunjene zahvaljujući čistom zraku, domaćoj hrani i gostoljubivosti mog nekadašnjeg profesora, a sada prijatelja Mate Gerecija (i njegove supruge). Društvo nam je pravio i bard hrvatskog

stripa, Dule Gačić. On i Mato su, naime, frendovi s akademije. Nakratko se pojavio još jedan garešnički slikar s torbom punom viceva, Zoran Tokić.
Lonjsko polje, koje smo posjetili, sigurno posjeduje veliki potencijal u eko-turizmu ali mi se čini

da to lokalnim političarima nije baš jasno.
Unatoč nasrtajima rojeva komaraca nešto se je i slikalo. A i fotografiralo.

Face(s)#3

Nekoliko crteža prije odlaska na ladanje. Novi post za cca dva tjedna.

Stilske vježbe

Svakodnevne crtkarije svega i svačega u cilju gubljenja dragocjenog vremena namjenjenog radu na nekim tekućim poslovima (Ferenc, sorry...) .

3D

Prije par godina sam se upustio, čisto iz znatiželje u 3D modeliranje. Koristio sam najjednostavniji

program koji sam mogao naći; Bryce5. Ovo su neki pokušaji proizašli iz te igre.

Uglavnom, taj način izraza ostavio sam nekim drugima, spretnijima od mene.

Nostalgija

Nekad se sa sjetom vraćam u djetinstvo i prve susrete s nekim stripovima. Pogotovo tu mislim na neke ranije stripove Huga Pratta. Kad se to dogodi nastanu crteži za svoju dušu kao ovaj...

Davno započeto, nikad završeno...

Davno, čitajući Henryja Millera, rodila se ideja jednog kraćeg stripa, no putevi su me odveli nekuda dalje i strip je ostao nezavršen. Ostalo je nekoliko crteža i dvije- tri table, od kojih je jedna objavljena u predhodnom postu.

Influence

Ovo je, otprilike izbor radova u proteklih desetak godina. Ima tu raznih pristupa i utjecaja. Neki stripovi su objavljeni, neki nikad završeni a neki su samo etide od jedne table.

Svi smo mi podložni raznim uticajima, što svjesno, što nesvjesno. Tako sam i ja gradeći svoj stil

lutao, kretao jednim putem pa se vračao, pa opet ispočetka...

Največi utisak na mene je ostavio, svakako Alberto Breccia pogotovo kad sam vidio neke table

Perramusa kjeg je crtao po scenariju Juana Sasturaina. Nakon toga sam malo istraživao po internetu i shvatio da je Breccia cijelog svog života eksperimentirao sa raznim stilovima, bolje rečeno, pristupima crtežu.

Face(s)#2

Nastavljam sa crtežima lica.